Filippo Naldi, Bogorodica sa djetetom, crkva NBDM u Vrgorcu
Osnovni podaci o Vrgorcu
Grad Vrgorac je samoupravna jedinica smještena između planina Biokovo i Rilić i granice sa Bosnom i Hercegovinom. Najbliži centri su Makarska (36 km), Metković (28 km), Ploče (28 km), Ljubuški (14 km) i Split (100 km). Grad se sastoji od 28 mjesnih odbora, a cijelo područje se tradicionalno naziva Vrgorska krajina. Reljef prostora je većinom brdsko-planinski sa malo niskih i zaravnjenih prostora. Status općine Vrgorac ima od 1806., a grada od 1997. godine. Površina grada iznosi 284 km2 na kojima živi 7593 stanovnika (2001.). Po nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti Vrgorčani su Hrvati (99%) i katolici (97%). Vrgorska krajina ima kontinuitet naseljenosti od prapovijesti, a sam Vrgorac prvi put se spominje u prvoj polovici 15. stoljeća. Najvažniji kulturni spomenici potječu iz srednjeg vijeka (stećci i gomile) i iz vremena osmanlijske vladavine (sedam turskih kula). Gospodarstvo Vrgorca ponajviše leži na djelatnosti Mesne industrije „Braća Pivac“, pojedinim građevinskim tvrtkama i uslužnim obrtima te na poljoprivredi razvijenoj u krškim poljima. Znatan dio zaposlenih djelatnici su gradskih i državnih institucija. Predratno socijalističko gospodarstvo, koje je zapošljavalo više tisuća ljudi (tekstilna tvrtka „Braća Rakić“, „Dalmacijakristal“, „Poduh“), uglavnom se nije uspjelo nositi sa tranzicijskim procesima pa su tvrtke uglavnom završile u stečaju početkom devedesetih godina.
Vrgorska krajina prostor je stalne emigracije stanovništva prema Makarskom primorju i Splitu.
Vrgorska krajina je rodno mjesto najvećeg hrvatskog pjesnika Tina Ujevića. Iz ovog kraja potječu i Stipe Božić (alpinist), Borislav Vujčić (književnik), Alen Bokšić (nogometaš), Nikola Vujčić (košarkaš), Damir Krstičević (general HV) i drugi.
VRGORSKA KRAJINA U FOTOGRAFIJI (1)
Vrgorac - pogled s Gradine
Vrgorac - pogled s Maskare
Na granici Vrgorca
Vrgorska tvrđava - Gradina
Kula Avala
Dizdarevićeva kula
Cukarinovićeva (Fratarska) kula
Muminova (Atlagića) kula
Pakerova (Šabićeva) kula
Župna crkva NBDM u Vrgorcu
Spomenik braniteljima Domovinskog rata u Vrgorcu
Spomenik Lipanjskim žrtvama na Žbarama u Vrgorcu
Spomen-kosturnica borcima NOB-a na Maskari u Vrgorcu
Spomenik žrtvama četnika iz 1942. u Kozici
Spomenik Tinu Ujeviću u Vrgorcu
Spomenik Mihovilu Pavlinoviću u Rašćanima
Grafit iz vremena socijalizma u dvorištu tvornice "Braća Rakić" u Vrgorcu
Turski bunar u Ercegovu selu u Vrgorcu
ŽIVOTNI MOTO OVOG BLOGERA
Evo kakav bi prema mome mišljenju trebao biti povjesničar: neustrašiv, nepodmitljiv, slobodan, prijatelj istine i otvorene riječi, čovjek koji, kako je to rekao onaj komičar, kaže kruh kruhu, a vino vinu, čovjek koji neće nikada radi prijateljstva ili mržnje popustiti ili nijekati, nekoga žaliti ili se stidjeti ili nekoga omalovažavati. On mora biti pravedan sudac, dobrohotan sa svima, nikad spreman da popusti jednoj strani više nego što to ona zaslužuje; čovjek koji kada piše nema domovine, ni grada, ni vladara; čovjek koji se ne pita što će misliti ovaj ili onaj, nego izlaže ono što se dogodilo.
sirijac Lukijan, 2. stoljeće poslije Krista
fra Andrija Kačić-Miošić
SLIDI PISMA OD VITEZOVA VRGORSKIH
Svijeno je gnizdo sokolovo,
od starine biše hercegovo,
i sada se vidi na kamenu
Vrgorac se zove po imenu.
U njemu se legu sokolovi,
junaci se zovu principovi,
koji tursku zemlju porobiše,
Ljubuškomu vrata zatvoriše.
Po imenu kažem krajišnike
Vrgorčane, na glasu vojnike:
najprvoga Radu Miletića,
na oružju Marka Kraljevića.
Junak biše od malo godina,
slušaj, pobre, ovo je istina:
on učaše skulu u fratara,
to bijaše u vrimena stara.
Kad li naglo udariše Turci
na manastir kano mrki vuci,
neće Rade skule ni bukvice,
već povadi sablju od bedrice.
Na Turke je juriš učinio
i četiri glave odsikao,
ter ih tira uz Primorske stine
do Rilića, visoke planine.
Opet iđe do malo danaka
pod Vrgorac čekati Turaka.
što željaše, to je dočekao,
petnaest je glava odsikao.
Ne kti više služiti fratara;
vojnici ga čine za serdara,
prid njima je Rado vojevao
sto je rusih glava odsikao.
sve po izbor aga i spahija,
alaj-bega i silnih kadija,
kapetana i mladih serdara,
buljumbaša, alaj-barjaktara.
Od njega su pisme i popivke,
u kolu ga pivaju divojke:
već se taki ne rodi delija
u Vrgorcu ni okolo njega.
Na glasu su do dva Jelavića,
koji siku Turke Ljubušane,
Mostarane i Počiteljane,
Gabeljane i Nevesinjane.
Jedan biše Jelaviću Petre,
a drugi je Jelaviću Pavle:
puškom biju kano Crnogorci,
sabljom siku kano i Ungarci.
Biše Petar posika Turaka
dvaest i pet po izbor junaka
malo manje Pava ih posiče,
ter se lipo Vrgorčani diče.
Deliju ti kažem od mejdana,
po imenu Markotić Antona,
koji često u četu iđaše,
Ljubušanom rane zadavaše.
I pogubi zmaja žestokoga
po imenu Mesihović Zuku,
desno krilo cara čestitoga,
sve uzdanje grada Ljubuškoga.
Dokazuju dva orla krstaša,
ter ih slavi sva krajina naša:
u Vrgorcu do dva Vidovića
desnice su bana Zrinovića.
Obadva su roblje dovodili,
obadva su glave odsicali,
ustrašiše Turke krajišnike,
Ljubušane, na glasu vojnike.
Silni junak Borovac Nikola
imadiše srce od sokola:
robi sela i turske varoše,
plino goni, mlado roblje vodi,
i njegova tri mila brajena,
u Vrgorcu gradu odgojena,
sva četiri glave odsicaše,
četujući braća izgiboše.
Erceg Jakov ljuta zmija biše,
jer viteški vazda vojevaše:
tako kažu od Vrgorca starci
i ostali mladi krajišnici.
Tko uhvati Zidonju Mehmeda?
Uhvati ga Erceže Jakove
i pogubi tri Turčina mlada
blizu bila Ljubuškoga grada.
Viteza mi kažu krajišnici,
po imenu Petra Barišića,
od starine roda Jeličića,
barjaktara Rade Miletića,
da bijaše junak na krajini,
kano Grčić u ravnoj Cetini:
dvanaest je glava odsikao,
a još veće živih uhvatio.
Dvi aždaje porodiše majke
u Kozici, selu junačkomu,
dvi delije, do dva Ravlijića,
od starine roda Bogetića.
Jure jedno, Ivanda je drugo,
od Vrgorske po izbor krajine:
oba s Radom u četu iđahu,
oba turske glave odsicahu.
Kadno Turci teško izgiboše
nasrid Cerna ispod Ljubuškoga,
tu bijahu do dva Ravlijića,
po četiri glave odsikoše.
Ivanda se u pismi spominje,
pridivkom se Tepčević nazivlje:
biše junak srca Smiljanića
a desnice Vuka Mandušića.
Ponosi se selo Zavojane,
jer porodi zmiju od dvi glave,
po imenu Crnobor Filipa,
koji žive Turke proždiraše
velikoga rata od Kandije:
tako kažu starci od krajine.
Harambaša od uskoka biše,
viruj, pobre, tako pero biše.
Još ti kažem Ivu Vujičića
i deliju kano Ugričića:
često junak u četu iđaše,
Ljubušanom glave odsicaše.
Na glasu su tri delije mlade,
koji ruse odsicaše glave,
od kolina, pobre, Pervanova,
a u vrime rata od Morije.
Jedan biše Pervane Ilija,
na krajini vitez i delija,
Nikolica drugi se zoviše,
Toma Pervan trećem ime biše
Sva tri bihu sileni junaci,
kako kažu krajišnici starci:
vojevaše, roblje dovodiše,
britke ćorde krvce napojiše.
Pohvali se hodža barjaktare,
da će iznit barjak na Vrgorac.
U za čas se po se pohvalio,
Trlin mu je glavu odsikao.
Ne biše ga iz puške ubio,
nego s kopljem pod Vrgorcem gradom
I sada je perje pozlaćeno
za junaštvo Juri darovano
Tursko momče biše silovito,
prid junacim puno ponosito:
imenom se Konjodža zoviše,
k Vrgorcu se često zalićaše.
Ali mu je loša srića bila:
posiče ga junak od krajine,
po imenu Marine Pervane,
nasrid Cerna blizu Ljubuškoga.
Leti soko doli u Primorje
od Mostara, grada bijeloga,
u početku rata od Kandije,
po imenu Katiću Ivane.
Od uskoka biše harambaša,
s Kulišićem u četu iđaše,
tursku zemlju nemilo robljaše,
još i ruse odsicaše glave.
Zmija biše Began fra Stipane
od Vrgorca, grada bijeloga,
puškom bije kano Jelaviću,
sabljom siče kano Miletiću.
Ah moj Bože, čuda velikoga!
Tko pogubi zmaja žestokoga
od bijela Ljubuškoga grada,
po imenu Kosarić Ahmeta?
Pogubi ga momče golobrado,
po imenu Nosić, dite mlado
od petnaest i manje godina:
viruj, brate, prava je istina!
U prodaji je 36. broj Vrgoračkih novina – prvih novina Vrgoračke krajine. U ovom broju, povodom pedesete godišnjice, donosimo veliki članak o Vrgorcu tijekom biokovskih potresa 1962. godine. Istražili smo i pribavili vrijednu novinsku i fotografsku arhivu iz vremena potresa, kako bi što bolje dočarali događaj koji je promijenio Vrgorsku krajinu. Vjerujemo da će te biti zadovoljni. Aktualiziramo priču o nikad započetom projektu eksploatacije gline u Rastoku, za što se zalažu brojni elaborati i stručnjaci poput ing. geo. Milana Rakića. U razgovoru sa strukom ugostili smo ravnatelja Srednje škole Tin Ujevića Jozu Gašpara. Tu je i reportaža u zaseoku Dubrava u Dragljanima.
Prenosimo i sve podatke o referendumu za pristup Europskoj uniji u Vrgorcu. U ovom broju možete pročitati i opširan izvještaj sa 20. sjednice Gradskog vijeća na kojem je donesena odluka o izboru koncesionara za linijski prijevoz građana Vrgorca.
Uz sve navedeno, u novini se nalazi i cijeli niz vijesti i vjestica iz Vrgorske krajine, osvrt na sportske događaje, kolumne „Pogled unazad“, „Rock tragovi“, filmska preporuka, nagradna križaljka, rubrika „Bez komentara“ i slično.
Svoj primjerak Vrgoračkih novina u Vrgorcu možete kupiti u trgovinama Jukić, diskontu Pivac, trgovini Ante, trgovini Mario i pekarni Jadran.
Izvan Vrgorca novine će biti dostupne za nekoliko dana i to u: Makarskoj (Diskont Pivac, Zrinsko Frankopanska 36), Splitu (Mesnica Pivac, Stari Pazar bb), Zadru (Mesnica Pivac, Dalmatinskog sabora 2) i Zagrebu (Profil Megastore, Bogovićeva 7).
KLIK na natječaj u kojem sudjeluje Dječji vrtić Pčelica
Dječji vrtić Pčelica sudjeluje u natječaju DM-a i Pampersa "Ja volim vrtić" u kojem se natječe za dobivanje financijskih sredstava za opremanje vanjskog djela vrtića i opremu logopedskog kabineta za djecu s poteškočama u razvoju.
Ukoliko želite pomoći da se ideja ostvari, kliknite na poveznicu ispod i glasujte. Od vas će biti zatraženo da upišete svoj e-mail i potvrdite svoj glas i to je to. Čas posla. Što više glasova, to bolje!
Priznajem da je anketa na blogu potpuno zakazala. Prema potpunim podacima sa referenduma o pristupu Hrvatske Europskoj uniji Vrgorčani su rekli DA Europskoj uniji. ZA pristup Europskoj uniji glasovalo je 60,14%, dok ih je 39,25% bilo PROTIV. Nevažećih listića bilo je 0,61%. Na izbore je izašlo 41,63% upisanih birača, no kako je svaki treći birač fiktivni, ta statistika puno i ne pomaže. Uglavnom ZA Europsku uniju glasovao je 1771 glasač, a PROTIV ih je bilo 1156. Nevažećih listića bilo je 18.
ANKETA Vrgorčana o Europskoj uniji - 27% ZA, 73% PROTIV
Nakon tjedan dana provođenja ankete o mišljenju Vrgorčana o pristupu Europskoj uniji, objavljujemo konačne rezultate. Na anketu se odazvalo ukupno 180 čitatelja ovoga bloga, a rezultati su više nego zanimljivi. Samo 27% glasača ove ankete na referendumu će podržati ulazak Hrvatske u Europsku uniju, dok ih je čak 73% protiv. Zanimljivo je da se ova anketa potpuno razlikuje od sličnih na razini države koje prognoziraju da će preko 60% građana Hrvatske podržati ulazak Hrvatske u Europsku uniju. Za vidjeti će koliko će se anketa slagati sa rezultatima referenduma.
Kretanje broja stanovnika Vrgorske krajine od 1857. do 2011. godine
Od 1857. godine do danas na području današnje Hrvatske provedeno je ukupno 16 cjelovitih popisa stanovništva. Na prvom Popisu stanovništva 1857. godine Hrvatska je imala 2,2 milijuna stanovnika, a na zadnjem iz 2011. godine Hrvatska je brojila 4,29 milijuna stanovnika. Takav intenzitet rasta smješta našu zemlju u u grupu država sa spororastućim stanovništvom.
Općina Vrgorac brojila je 1857. godine ukupno 7618 stanovnika, a na zadnjem popisu iz 2011. godine popisano ih je 6501. Najveći broj stanovnika Općina Vrgorac je pokazala na Popisima iz 1910. (12859) i 1921. (12838) godine, što znači da je Vrgorska krajina prije sto godina imala dvostruko više stanovnika nego danas.
Kakvu budućnost možemo očekivati pokazuje broj učenika u osnovnoj školi. Godine 1962. osnovne škole u Vrgorcu i Dragljanima, sa svim svojim područnim školama na području Općine Vrgorac, brojile su više od 2200 učenika, a danas Osnovna škola Vrgorac, koja pokriva cijelu Vrgorsku krajinu, broji 765 učenika, od kojih dio ne živi na području Grada Vrgorca.
Na izlazu sa autoceste A1 u Vrgorcu, iza naplatnih kućica, nalazi se zanimljiv smjerokaz. Međugorje, Ljubuški, Mali Prolog, Vrgorac, Staševica, Otrić-Seoci... sve OK, ali da mi je znati odakle su iskopali Klobuk? To mora da je neko mjesto od posebne državne v(l)ažnosti, kad je dobio samostalni znak na izlazu sa autoceste! :)
U prošlom sam razdoblju u više navrata u tiskanim i elektroničkim medijima slao pozive za suradnju po pitanju izvora za povijest Vrgorske krajine. Naime, u brojnim obiteljskim arhivima naših građana nalaze se različiti tekstovi, fotografije, razglednice, predmeti i sl. vezani za povijest našega kraja u 20. stoljeću, ali i ranije. Dosad mi se javio određen broj pojedinaca. Neki su se javljali preko rubrike „Bez komentara“ u Vrgoračkim novinama, dok su drugi već ranije znali za moj istraživački hobi, pa su me zvali ili zaustavljali na cesti sa željom da pogledam njihove obiteljske arhive (od fotografija, ne zanimaju me obiteljske, već šire društvene). Svima sam srdačno zahvalan na pomoći, jer istraživanje lokalne, a i svake druge povijesti modernog doba, je nemoguće bez pomoći ljudi sa terena, aktera povijesnih događaja ili njihovih potomaka. Puko kabinetsko istraživanje takve povijesti bilo bi manjkavo i nedostatno.
Moj poziv za suradnju je trajnog karaktera. Kako u Vrgorcu nemamo institucije koja se bavi skupljanjem povijesne građe, to su u prošlosti, a i danas, uvijek radili voljni pojedinci. Zbog toga bi sve vas, koji čitate ovaj tekst, zamolio da potrošite malo svog slobodnog vremena i pretražite svoje obiteljske albume, škrinje i tavane. Kada govorimo o vrgorskoj povijesti, najveću vjerojatnost posjedovanja nekih povijesnih izvora imaju potomci nekoliko najstarijih obitelji koje imaju stoljetnu povijest življenja u Vrgorcu, točnije na Pijaci, tijekom dugih stoljeća, najvažnijoj ulici u Vrgorskoj krajini. U njoj su u prošlosti postojali različiti trgovci, obrtnici, činovnici i drugi, a oni su bili jedini koji su si mogli priuštiti neku fotografiju, oni su čuvali pisma, slike i druge predmete. Ostatak krajine bio je naprosto presiromašan za nabavljanje i čuvanje nečega luksuznog kao što su fotografije. Tek nakon Drugog svjetskog rata takve stvari se pojavljuju i po selima. Naravno, to ne znači da nitko na selu nije imao ništa. Postojala su obiteljska pisma i slični tekstovi, pojedine rijetke fotografije gdje se vidi dio nekog sela ili zaseoka, ili fotografije članova pojedine obitelji. Ali svega je toga u Vrgorskoj krajini premalo, ako ju uspoređujemo sa nekim drugim dalmatinskim krajevima. Zbog toga je još važnije sačuvati ono što imamo, i tako ga spasiti od propadanja i zaborava. Taj zadatak je na svima nama, a budući da sam se tim poslom već odavno počeo baviti, zahvalan sam na svakoj pomoći. Sve što posudite vraćam odmah nakon kopiranja. Hvala.
Opis bloga Blog se bavi Vrgorskom krajinom nekad i sada. Povijest, geografija, zanimljivosti, fotografije, moja promišljanja o Vrgorcu, izvještaji o svakodnevnim događajima u Vrgorskoj krajini - uglavnom svašta pomalo o kraju i narodu.
vrgorac.blog.hr
e-mail za kontakt: vrgorcanin@gmail.com
Vrgoračke novine
e-mail za kontakt: vrgoracke@gmail.com
ZABRANJENO JE KOPIRANJE, DUPLIRANJE I OBJAVLJIVANJE TEKSTOVA SA OVOG BLOGA BEZ DOPUŠTENJA CIJENJENOG AUTORA. PREKRŠITELJI OVOG PRAVILA RISKIRAJU MORALNU OSUDU SVEKOLIKE INTELEKTUALNE JAVNOSTI!!!
TIN UJEVIĆ
(Vrgorac, 1891. - Zagreb, 1955.)
"Prije nego što umrem, htio bih jedanput vidjeti Vrgorac (ili Vrhgorac). Nemojte misliti da je ovo šala.“
"Rodio sam se u narodu koji smatram dostojnim uvaženja i poštovanja"
"Moj se Vrgorac malo zatajio kao da ga i nema; u njemu su možda najfiniji duhovi i najčvršći organizmi; dok se okolica Imotskoga kao Krivodol i Medov Dolac ističu usred Splita galamom i halabukom"
VRGORSKA KRAJINA U FOTOGRAFIJI (2)
Amblem 156. vrgorsko-makarske brigade HV u vrijeme Domovinskog rata
Vrgorsko polje (Jezero)
Župna crkva sv. Ilije u Kozici
Župna crkva sv. Mihovila u Rašćanima
Župna crkva Gospe od Zdravlja u Poljicima Kozičkim
Etnoselo Veliki Godinj u Rašćanima
Ruševine sela Orlić na planini Rilić
Spomen-ploča fra Ladislavu Ivankoviću, žrtvi četničkog pokolja 1942., uklesana na stijeni u Kozici
Veterani 4. brigade Vrgorac
Kapelica sv. Ante Pustinjaka u Kotezima
Okno rudnika bitumena Paklina
Vina (Bobovište)
Koze, sve ih je manje u Vrgorskoj krajini
Veliki Prolog - sajam na Veliku Gospu
Stećak u Stiljima
Stećci u Kotezima
Vojvoda Pervan "Prže" i djevojka iz njegove kuća (18. st.)
Vrgorska legenda i svjetski putnik Mate Svjetski s psom Globusom
Župna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije u Zavojanima
FRA IVAN DESPOT
Malo zrnja, 1885.
Evo me u Vrgorcu. Ovo je mjesto sa svoje originalnosti poznato kud ljudska noga dopire. Zadru i Beču Vrgorac je zadao i ter kakvih muka od kad je nastalo narodno kreševo po Dalmaciji…Vrgorac! Što je to? Sve i ništa! Leži na putu, kao odsudjenik, na pogled Ljubuškoga, biva, mal ne na staroj medji. U golu kršu u klancu jadikovcu. Poviš njega još se diže k nebu u oblake stara gradina, koja mu svjedoči junaštvu pradjedova. Tamo dalje zakriljuje ga golišavi Motokit, a puca mu liep pogled na Raztok i ercegovačke strane; i dočim mu se zakrilo ribolovno Jezero, pod očima mu pukla vinorodna Bunina, a do mora ga brane primorske stiene. Tako tu stoji i prkosi vjekovima i zakonima neba i zemlje taj nemili grad! ... Nema činovnika, nema žandara, prolaznika, financijera, župnika, koga je sudbina k´Vrgorcu navila, a da se preko svega života ne spominje slosretnih svojih dana. Tu je činovnik kano izgubljen, tu financijer drhće pre duhandžijom; tu župnik samo neke članke vjere može tumačiti, samo neke grijehe karati … Vrgorac! Vražji je to klanac… Inače, u Vrgorcu starinski soj, liepa krv, probrana nošnja ... Da, Vrgorac je dosta samu sebi, Vrgorac će do vieka prkositi zemlji i narodu, jer što Vrgorac zna to nitko ne zna…
ALBERTO FORTIS
Put po Dalmaciji, 1774.
…Stanovnici Kotara općenito su plavi, modrih očiju, široka lica, spljoštena nosa; ta obilježja prilično pristaju i Morlacima iz Sinjskog i Kninskog polja; oni iz Zadvarja i Vrgorca imaju kestenjastu kosu, duguljasto lice, maslinastu boju, lijep stas. I ćud je tih dviju vrsta različita. Morlaci iz Kotara većinom su blaga ponašanja, puni poštovanja, prilagodljivi; oni iz Vrgorca oštri su, ponosni, smioni, poduzetni. Svome položaju u nepristupačnim i jalovim planinama, gdje se često javlja oskudica i sklanja nekažnjenost, duguju veoma jaku sklonost krađi. Možda u njihovim žilama još teče drvna krv Varala, Ardijejaca i Autarijata što su ih Rimljani otjerali u te planine. Krađe Vrgorčana obično padaju na teret Turaka; ali u slučaju nužde, kažu, ne štede ni kršćane. Između domišljatih i smionih poteza u prijevarama, što sam ih čuo pripovijedati o jednome od njih, sljedeći je, čini mi se, karakterističan. Lupež se nađe na sajmu; neki siromah kupio kotao, pa došavši blizu njega, spustio ga na zemlju zajedno sa zavežljajem sa strane. Dok je on s jednim svojim znancem nadugo i naširoko razgovarao o poslovima, Vrgorčanin zgrabi kotao sa zemlje i metnu ga na glavu ne mijenjajući položaja. Kada se onaj drugi, završivši razgovor, okrenuo, ne vidjevši kotla na njegovu mjestu, upita upravo toga što ga je imao na glavi, je li vidio koga da mu ga je odnio. Ovaj odgovori iskreno: „Nisam na to pazio, brate; ali morao si ga metnuti na glavu, kako sam ja učinio, pa ti ga ne bi ukrali“. Ali unatoč tim podvalama koje su, kažu, česte među Vrgorčanima, stranac može sigurno putovati po njihovu kraju gdje će ga dobro pratiti i gostoljubivo primiti…
VRGORAČKE NOVINE
svoj primjerak možete kupiti na slijedećim mjestima:
VRGORAC
-SUPERMARKET JUKIĆ, Ulica Hrvatskih velikana
-DISKONT JUKIĆ, Ulica Hrvatsih velikana
-DISKONT PIVAC, Težačka ulica
-TRGOVINA ANTE, Hercegovačka ulica
-TRGOVINA MARIO, Vukovarska ulica
-PEKARNA JADRAN, Šetalište Mate Raosa
PISMA SVRHU TUŽBE KOJU ČINE TURCI SVOME CARU NA HERCEGOVAČKE USKOKE
...
Od Vrgorca na nas udaraju
Krajišnici mladi Vrgorčani,
kakve nami jadi zadavaju,
nek ti kažu naši Ljubušani.
Prid njima su dva orla krstaša:
serdar Rado, teška muka naša,
i Jelavić, silni arambaša,
boji ga se sva krajina naša.
Kažemo ti ostale glavare,
koji nam dodijaše Care!
Aničića i Ivanovića,
još Franića i Miočevića.
ZABRANJENO JE KOPIRANJE, DUPLIRANJE I OBJAVLJIVANJE TEKSTOVA SA OVOG BLOGA BEZ DOPUŠTENJA CIJENJENOG AUTORA. PREKRŠITELJI OVOG PRAVILA RISKIRAJU MORALNU OSUDU SVEKOLIKE INTELEKTUALNE JAVNOSTI!!! 
