Poveznice
VRGORAC:
Vrgoračka kronika
Grad Vrgorac
MI Braća Pivac

RK Vrgorac

VRGORSKA SELA:
Dusina
Dusina 2
Kljenak
Kozica
Kozica 2
Mijaca
Poljica Kozička
Poljica Kozička 2
Rašćane
Rašćane 2
Veliki Prolog
Veliki Prolog 2
Stilja
Zavojane

OSTALO:
Index.hr
Pollitika.com
Nik Titanik
H-alter
Matica Hrvatska
GONG
Slobodni Filozofski
Slobodna Dalmacija
Makarska Kronika
Modesti blejz
Blog.hr
YouTube
Gmail
Net.hr

Opća i nacionalna enciklopedija



Filippo Naldi, Bogorodica sa djetetom, crkva NBDM u Vrgorcu


VRGORSKA KRAJINA JE MOJ DOM!

OSNOVNI PODACI O VRGORCU
Grad Vrgorac
Površina: 284km2
Broj stanovnika: 7593 (2001.)
Županija: Splitsko - Dalmatinska
Nacionalna pripadnost:98.9% Hrvati, 1.1% ostali
Udaljenosti od najbližih centara: Split (98 km), Makarska (36 km), Ploče (28 km), Metković (36km), Mostar (50 km)
Unutrašnji ustroj: Grad, sastavljen od 27 mjesnih odbora
Kulturni spomenici: osmanlijske (turske) kule, srednjovjekovne gomile i stećci, stare crkve, rodna kuća Tina Ujevića, Tinov spomenik, spomenici: braniteljima u Domovinskom ratu, antifašističkoj borbi, žrtvama četnika, žrtvama komunista itd.
Gospodarstvo: Tvrtka "Commerce Braća Pivac", "Građevno", GTP, TIV, itd, trgovina, državne institucije, poljoprivreda.

UPOZORENJE SVEKOLIKOM PUČANSTVU
Ovaj blog je namijenjen intelektualno nastrojenom građanstvu i svim pametnim ljudima širokih pogleda. Komentari na određenu temu su dobrodošli. OVO JE BLOG NULTE TOLERANCIJE NA VRIJEĐANJE NA OSOBNOJ, NARODNOSNOJ, VJERSKOJ, RASNOJ, SPOLNOJ ILI BILO KOJOJ DRUGOJ OSNOVI. SVI KOMENTARI KOJI SU UVRIJEDLJIVI ZA BILO KOGA BITI ĆE IZBRISANI. Molim blogere koji ostavljaju komentare sa pozdravom i pozivom da posjetim njihov blog da to ne čine, jer neću posjetiti njihov blog. Također ovo je apolitičan blog i neću politiku u svoju butigu. Svaki pokušaj reklamiranja neke političke opcije biti će sasječen u korijenu.

VRGORSKA KRAJINA U FOTOGRAFIJI (1)
Vrgorac - pogled s Gradine


Vrgorac - pogled s Maskare


Na granici Vrgorca


Vrgorska tvrđava - Gradina


Kula Avala


Dizdarevićeva kula


Cukarinovićeva (Fratarska) kula


Muminova (Atlagića) kula


Pakerova (Šabićeva) kula


Župna crkva NBDM u Vrgorcu


Spomenik braniteljima Domovinskog rata u Vrgorcu


Spomenik Lipanjskim žrtvama na Žbarama u Vrgorcu


Spomen-kosturnica borcima NOB-a na Maskari u Vrgorcu


Spomenik žrtvama četnika iz 1942. u Kozici


Spomenik Tinu Ujeviću u Vrgorcu


Spomenik Mihovilu Pavlinoviću u Rašćanima


Grafit iz vremena socijalizma u dvorištu tvornice "Braća Rakić" u Vrgorcu


Turski bunar u Ercegovu selu u Vrgorcu



ŽIVOTNI MOTO OVOG BLOGERA
Evo kakav bi prema mome mišljenju trebao biti povjesničar: neustrašiv, nepodmitljiv, slobodan, prijatelj istine i otvorene riječi, čovjek koji, kako je to rekao onaj komičar, kaže kruh kruhu, a vino vinu, čovjek koji neće nikada radi prijateljstva ili mržnje popustiti ili nijekati, nekoga žaliti ili se stidjeti ili nekoga omalovažavati. On mora biti pravedan sudac, dobrohotan sa svima, nikad spreman da popusti jednoj strani više nego što to ona zaslužuje; čovjek koji kada piše nema domovine, ni grada, ni vladara; čovjek koji se ne pita što će misliti ovaj ili onaj, nego izlaže ono što se dogodilo.
sirijac Lukijan, 2. stoljeće poslije Krista

fra Andrija Kačić-Miošić
SLIDI PISMA OD VITEZOVA VRGORSKIH

Svijeno je gnizdo sokolovo,
od starine biše hercegovo,
i sada se vidi na kamenu
Vrgorac se zove po imenu.

U njemu se legu sokolovi,
junaci se zovu principovi,
koji tursku zemlju porobiše,
Ljubuškomu vrata zatvoriše.

Po imenu kažem krajišnike
Vrgorčane, na glasu vojnike:
najprvoga Radu Miletića,
na oružju Marka Kraljevića.

Junak biše od malo godina,
slušaj, pobre, ovo je istina:
on učaše skulu u fratara,
to bijaše u vrimena stara.

Kad li naglo udariše Turci
na manastir kano mrki vuci,
neće Rade skule ni bukvice,
već povadi sablju od bedrice.

Na Turke je juriš učinio
i četiri glave odsikao,
ter ih tira uz Primorske stine
do Rilića, visoke planine.

Opet iđe do malo danaka
pod Vrgorac čekati Turaka.
što željaše, to je dočekao,
petnaest je glava odsikao.

Ne kti više služiti fratara;
vojnici ga čine za serdara,
prid njima je Rado vojevao
sto je rusih glava odsikao.

sve po izbor aga i spahija,
alaj-bega i silnih kadija,
kapetana i mladih serdara,
buljumbaša, alaj-barjaktara.

Od njega su pisme i popivke,
u kolu ga pivaju divojke:
već se taki ne rodi delija
u Vrgorcu ni okolo njega.

Na glasu su do dva Jelavića,
koji siku Turke Ljubušane,
Mostarane i Počiteljane,
Gabeljane i Nevesinjane.

Jedan biše Jelaviću Petre,
a drugi je Jelaviću Pavle:
puškom biju kano Crnogorci,
sabljom siku kano i Ungarci.

Biše Petar posika Turaka
dvaest i pet po izbor junaka
malo manje Pava ih posiče,
ter se lipo Vrgorčani diče.

Deliju ti kažem od mejdana,
po imenu Markotić Antona,
koji često u četu iđaše,
Ljubušanom rane zadavaše.

I pogubi zmaja žestokoga
po imenu Mesihović Zuku,
desno krilo cara čestitoga,
sve uzdanje grada Ljubuškoga.

Dokazuju dva orla krstaša,
ter ih slavi sva krajina naša:
u Vrgorcu do dva Vidovića
desnice su bana Zrinovića.

Obadva su roblje dovodili,
obadva su glave odsicali,
ustrašiše Turke krajišnike,
Ljubušane, na glasu vojnike.

Silni junak Borovac Nikola
imadiše srce od sokola:
robi sela i turske varoše,
plino goni, mlado roblje vodi,

i njegova tri mila brajena,
u Vrgorcu gradu odgojena,
sva četiri glave odsicaše,
četujući braća izgiboše.

Erceg Jakov ljuta zmija biše,
jer viteški vazda vojevaše:
tako kažu od Vrgorca starci
i ostali mladi krajišnici.

Tko uhvati Zidonju Mehmeda?
Uhvati ga Erceže Jakove
i pogubi tri Turčina mlada
blizu bila Ljubuškoga grada.

Viteza mi kažu krajišnici,
po imenu Petra Barišića,
od starine roda Jeličića,
barjaktara Rade Miletića,

da bijaše junak na krajini,
kano Grčić u ravnoj Cetini:
dvanaest je glava odsikao,
a još veće živih uhvatio.

Dvi aždaje porodiše majke
u Kozici, selu junačkomu,
dvi delije, do dva Ravlijića,
od starine roda Bogetića.

Jure jedno, Ivanda je drugo,
od Vrgorske po izbor krajine:
oba s Radom u četu iđahu,
oba turske glave odsicahu.

Kadno Turci teško izgiboše
nasrid Cerna ispod Ljubuškoga,
tu bijahu do dva Ravlijića,
po četiri glave odsikoše.

Ivanda se u pismi spominje,
pridivkom se Tepčević nazivlje:
biše junak srca Smiljanića
a desnice Vuka Mandušića.

Ponosi se selo Zavojane,
jer porodi zmiju od dvi glave,
po imenu Crnobor Filipa,
koji žive Turke proždiraše

velikoga rata od Kandije:
tako kažu starci od krajine.
Harambaša od uskoka biše,
viruj, pobre, tako pero biše.

Još ti kažem Ivu Vujičića
i deliju kano Ugričića:
često junak u četu iđaše,
Ljubušanom glave odsicaše.

Na glasu su tri delije mlade,
koji ruse odsicaše glave,
od kolina, pobre, Pervanova,
a u vrime rata od Morije.

Jedan biše Pervane Ilija,
na krajini vitez i delija,
Nikolica drugi se zoviše,
Toma Pervan trećem ime biše

Sva tri bihu sileni junaci,
kako kažu krajišnici starci:
vojevaše, roblje dovodiše,
britke ćorde krvce napojiše.

Pohvali se hodža barjaktare,
da će iznit barjak na Vrgorac.
U za čas se po se pohvalio,
Trlin mu je glavu odsikao.

Ne biše ga iz puške ubio,
nego s kopljem pod Vrgorcem gradom
I sada je perje pozlaćeno
za junaštvo Juri darovano

Tursko momče biše silovito,
prid junacim puno ponosito:
imenom se Konjodža zoviše,
k Vrgorcu se često zalićaše.

Ali mu je loša srića bila:
posiče ga junak od krajine,
po imenu Marine Pervane,
nasrid Cerna blizu Ljubuškoga.

Leti soko doli u Primorje
od Mostara, grada bijeloga,
u početku rata od Kandije,
po imenu Katiću Ivane.

Od uskoka biše harambaša,
s Kulišićem u četu iđaše,
tursku zemlju nemilo robljaše,
još i ruse odsicaše glave.

Zmija biše Began fra Stipane
od Vrgorca, grada bijeloga,
puškom bije kano Jelaviću,
sabljom siče kano Miletiću.

Ah moj Bože, čuda velikoga!
Tko pogubi zmaja žestokoga
od bijela Ljubuškoga grada,
po imenu Kosarić Ahmeta?

Pogubi ga momče golobrado,
po imenu Nosić, dite mlado
od petnaest i manje godina:
viruj, brate, prava je istina!