Filippo Naldi, Bogorodica sa djetetom, crkva NBDM u Vrgorcu
Osnovni podaci o Vrgorcu
Grad Vrgorac je samoupravna jedinica smještena između planina Biokovo i Rilić i granice sa Bosnom i Hercegovinom. Najbliži centri su Makarska (36 km), Metković (28 km), Ploče (28 km), Ljubuški (14 km) i Split (100 km). Grad se sastoji od 28 mjesnih odbora, a cijelo područje se tradicionalno naziva Vrgorska krajina. Reljef prostora je većinom brdsko-planinski sa malo niskih i zaravnjenih prostora. Status općine Vrgorac ima od 1806., a grada od 1997. godine. Površina grada iznosi 284 km2 na kojima živi 7593 stanovnika (2001.). Po nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti Vrgorčani su Hrvati (99%) i katolici (97%). Vrgorska krajina ima kontinuitet naseljenosti od prapovijesti, a sam Vrgorac prvi put se spominje u prvoj polovici 15. stoljeća. Najvažniji kulturni spomenici potječu iz srednjeg vijeka (stećci i gomile) i iz vremena osmanlijske vladavine (sedam turskih kula). Gospodarstvo Vrgorca ponajviše leži na djelatnosti Mesne industrije „Braća Pivac“, pojedinim građevinskim tvrtkama i uslužnim obrtima te na poljoprivredi razvijenoj u krškim poljima. Znatan dio zaposlenih djelatnici su gradskih i državnih institucija. Predratno socijalističko gospodarstvo, koje je zapošljavalo više tisuća ljudi (tekstilna tvrtka „Braća Rakić“, „Dalmacijakristal“, „Poduh“), uglavnom se nije uspjelo nositi sa tranzicijskim procesima pa su tvrtke uglavnom završile u stečaju početkom devedesetih godina.
Vrgorska krajina prostor je stalne emigracije stanovništva prema Makarskom primorju i Splitu.
Vrgorska krajina je rodno mjesto najvećeg hrvatskog pjesnika Tina Ujevića. Iz ovog kraja potječu i Stipe Božić (alpinist), Borislav Vujčić (književnik), Alen Bokšić (nogometaš), Nikola Vujčić (košarkaš), Damir Krstičević (general HV) i drugi.
VRGORSKA KRAJINA U FOTOGRAFIJI (1)
Vrgorac - pogled s Gradine
Vrgorac - pogled s Maskare
Na granici Vrgorca
Vrgorska tvrđava - Gradina
Kula Avala
Dizdarevićeva kula
Cukarinovićeva (Fratarska) kula
Muminova (Atlagića) kula
Pakerova (Šabićeva) kula
Župna crkva NBDM u Vrgorcu
Spomenik braniteljima Domovinskog rata u Vrgorcu
Spomenik Lipanjskim žrtvama na Žbarama u Vrgorcu
Spomen-kosturnica borcima NOB-a na Maskari u Vrgorcu
Spomenik žrtvama četnika iz 1942. u Kozici
Spomenik Tinu Ujeviću u Vrgorcu
Spomenik Mihovilu Pavlinoviću u Rašćanima
Grafit iz vremena socijalizma u dvorištu tvornice "Braća Rakić" u Vrgorcu
Turski bunar u Ercegovu selu u Vrgorcu
ŽIVOTNI MOTO OVOG BLOGERA
Evo kakav bi prema mome mišljenju trebao biti povjesničar: neustrašiv, nepodmitljiv, slobodan, prijatelj istine i otvorene riječi, čovjek koji, kako je to rekao onaj komičar, kaže kruh kruhu, a vino vinu, čovjek koji neće nikada radi prijateljstva ili mržnje popustiti ili nijekati, nekoga žaliti ili se stidjeti ili nekoga omalovažavati. On mora biti pravedan sudac, dobrohotan sa svima, nikad spreman da popusti jednoj strani više nego što to ona zaslužuje; čovjek koji kada piše nema domovine, ni grada, ni vladara; čovjek koji se ne pita što će misliti ovaj ili onaj, nego izlaže ono što se dogodilo.
sirijac Lukijan, 2. stoljeće poslije Krista
fra Andrija Kačić-Miošić
SLIDI PISMA OD VITEZOVA VRGORSKIH
Svijeno je gnizdo sokolovo,
od starine biše hercegovo,
i sada se vidi na kamenu
Vrgorac se zove po imenu.
U njemu se legu sokolovi,
junaci se zovu principovi,
koji tursku zemlju porobiše,
Ljubuškomu vrata zatvoriše.
Po imenu kažem krajišnike
Vrgorčane, na glasu vojnike:
najprvoga Radu Miletića,
na oružju Marka Kraljevića.
Junak biše od malo godina,
slušaj, pobre, ovo je istina:
on učaše skulu u fratara,
to bijaše u vrimena stara.
Kad li naglo udariše Turci
na manastir kano mrki vuci,
neće Rade skule ni bukvice,
već povadi sablju od bedrice.
Na Turke je juriš učinio
i četiri glave odsikao,
ter ih tira uz Primorske stine
do Rilića, visoke planine.
Opet iđe do malo danaka
pod Vrgorac čekati Turaka.
što željaše, to je dočekao,
petnaest je glava odsikao.
Ne kti više služiti fratara;
vojnici ga čine za serdara,
prid njima je Rado vojevao
sto je rusih glava odsikao.
sve po izbor aga i spahija,
alaj-bega i silnih kadija,
kapetana i mladih serdara,
buljumbaša, alaj-barjaktara.
Od njega su pisme i popivke,
u kolu ga pivaju divojke:
već se taki ne rodi delija
u Vrgorcu ni okolo njega.
Na glasu su do dva Jelavića,
koji siku Turke Ljubušane,
Mostarane i Počiteljane,
Gabeljane i Nevesinjane.
Jedan biše Jelaviću Petre,
a drugi je Jelaviću Pavle:
puškom biju kano Crnogorci,
sabljom siku kano i Ungarci.
Biše Petar posika Turaka
dvaest i pet po izbor junaka
malo manje Pava ih posiče,
ter se lipo Vrgorčani diče.
Deliju ti kažem od mejdana,
po imenu Markotić Antona,
koji često u četu iđaše,
Ljubušanom rane zadavaše.
I pogubi zmaja žestokoga
po imenu Mesihović Zuku,
desno krilo cara čestitoga,
sve uzdanje grada Ljubuškoga.
Dokazuju dva orla krstaša,
ter ih slavi sva krajina naša:
u Vrgorcu do dva Vidovića
desnice su bana Zrinovića.
Obadva su roblje dovodili,
obadva su glave odsicali,
ustrašiše Turke krajišnike,
Ljubušane, na glasu vojnike.
Silni junak Borovac Nikola
imadiše srce od sokola:
robi sela i turske varoše,
plino goni, mlado roblje vodi,
i njegova tri mila brajena,
u Vrgorcu gradu odgojena,
sva četiri glave odsicaše,
četujući braća izgiboše.
Erceg Jakov ljuta zmija biše,
jer viteški vazda vojevaše:
tako kažu od Vrgorca starci
i ostali mladi krajišnici.
Tko uhvati Zidonju Mehmeda?
Uhvati ga Erceže Jakove
i pogubi tri Turčina mlada
blizu bila Ljubuškoga grada.
Viteza mi kažu krajišnici,
po imenu Petra Barišića,
od starine roda Jeličića,
barjaktara Rade Miletića,
da bijaše junak na krajini,
kano Grčić u ravnoj Cetini:
dvanaest je glava odsikao,
a još veće živih uhvatio.
Dvi aždaje porodiše majke
u Kozici, selu junačkomu,
dvi delije, do dva Ravlijića,
od starine roda Bogetića.
Jure jedno, Ivanda je drugo,
od Vrgorske po izbor krajine:
oba s Radom u četu iđahu,
oba turske glave odsicahu.
Kadno Turci teško izgiboše
nasrid Cerna ispod Ljubuškoga,
tu bijahu do dva Ravlijića,
po četiri glave odsikoše.
Ivanda se u pismi spominje,
pridivkom se Tepčević nazivlje:
biše junak srca Smiljanića
a desnice Vuka Mandušića.
Ponosi se selo Zavojane,
jer porodi zmiju od dvi glave,
po imenu Crnobor Filipa,
koji žive Turke proždiraše
velikoga rata od Kandije:
tako kažu starci od krajine.
Harambaša od uskoka biše,
viruj, pobre, tako pero biše.
Još ti kažem Ivu Vujičića
i deliju kano Ugričića:
često junak u četu iđaše,
Ljubušanom glave odsicaše.
Na glasu su tri delije mlade,
koji ruse odsicaše glave,
od kolina, pobre, Pervanova,
a u vrime rata od Morije.
Jedan biše Pervane Ilija,
na krajini vitez i delija,
Nikolica drugi se zoviše,
Toma Pervan trećem ime biše
Sva tri bihu sileni junaci,
kako kažu krajišnici starci:
vojevaše, roblje dovodiše,
britke ćorde krvce napojiše.
Pohvali se hodža barjaktare,
da će iznit barjak na Vrgorac.
U za čas se po se pohvalio,
Trlin mu je glavu odsikao.
Ne biše ga iz puške ubio,
nego s kopljem pod Vrgorcem gradom
I sada je perje pozlaćeno
za junaštvo Juri darovano
Tursko momče biše silovito,
prid junacim puno ponosito:
imenom se Konjodža zoviše,
k Vrgorcu se često zalićaše.
Ali mu je loša srića bila:
posiče ga junak od krajine,
po imenu Marine Pervane,
nasrid Cerna blizu Ljubuškoga.
Leti soko doli u Primorje
od Mostara, grada bijeloga,
u početku rata od Kandije,
po imenu Katiću Ivane.
Od uskoka biše harambaša,
s Kulišićem u četu iđaše,
tursku zemlju nemilo robljaše,
još i ruse odsicaše glave.
Zmija biše Began fra Stipane
od Vrgorca, grada bijeloga,
puškom bije kano Jelaviću,
sabljom siče kano Miletiću.
Ah moj Bože, čuda velikoga!
Tko pogubi zmaja žestokoga
od bijela Ljubuškoga grada,
po imenu Kosarić Ahmeta?
Pogubi ga momče golobrado,
po imenu Nosić, dite mlado
od petnaest i manje godina:
viruj, brate, prava je istina!
Blog od Vrgorca grada
30.12.2011., petak
U prodaji 35. broj Vrgoračkih novina - prvih novina Vrgoračke krajine
U prodaji je 35. broj Vrgoračkih novina – prvih novina Vrgoračke krajine. U ovom broju, na čak 40 stranica donosimo pregršt zanimljivih članaka iz života našeg grada. Naši suradnici bili su vrijedni, pa u ovom broju možete pročitati opširan izvještaj sa burne 19. sjednice Gradsko vijeća. Tu su i dva intervjua. U razgovoru sa strukom razgovaramo sa voditeljem Hrvatskih voda – ispostava Matica, Antom Tolićem, a u razgovoru sa povodom, sa umirovljenim pukovnikom Vickom Šalinovićem razgovarali smo o povijesti osnivanja prvih vojnih jedinica Hrvatske vojske u Vrgorskoj krajini 1991. godine. Donosimo i informativan izvještaj o rezultatima Parlamentarnih izbora u Vrgorskoj krajini. Tu je i popis najzanimljivijih izjava naših političara 2011. godine. Donosimo i prekrasan kalendar Vrgoračkih novina za 2012. godinu sa fotografijama svih grupa polaznika Dječjeg vrtića „Pčelica“ Vrgorac.
Uz sve navedeno, u novini se nalazi i cijeli niz vijesti i vjestica iz Vrgorske krajine, osvrt na sportske događaje, kolumne „Pogled unazad“, „Rock tragovi“, Izvori za povijest Vrgorske krajine, filmska preporuka, nagradna križaljka, rubrika „Bez komentara“ i slično.
Svoj primjerak Vrgoračkih novina u Vrgorcu možete kupiti u trgovinama Jukić, diskontu Pivac, trgovini Ante, trgovini Mario i pekarni Jadran.
Izvan Vrgorca novine će biti dostupne za nekoliko dana i to u: Makarskoj (Diskont Pivac, Zrinsko Frankopanska 36), Splitu (Mesnica Pivac, Stari Pazar bb), Zadru (Mesnica Pivac, Dalmatinskog sabora 2) i Zagrebu (Profil Megastore, Bogovićeva 7).
Djed Mraz je jučer sletio i u osnovnu školu i baš na velikom odmoru obradovao učenike nižih razreda popodnevne smjene. Sobove i saonice je parkirao na krovu škole, a potom se Djedica spustio na igralište sa vrećom punom darova. Dolje ga je čekalo dvjestotinjak marljivih školaraca kojima je sama njegova pojava bila dovoljna da se potpuno otmu kontroli svojih učitelja i dotrče mu u naručje. Polugodište je bio dugo, puno se pisalo i učilo, a i roditelje se slušalo, pa božićno vrijeme ne može proteći bez darova.
Svim Vrgorčankama i Vrgorčanima, svima kojima je Vrgorac na srcu želim blagoslovljen Božić i sretnu novu 2012. godinu! :)
Tijekom jednotjedne akcije prikupljanja pomoći za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi Doma "Miljenko i Dobrila" u Kaštelima, sakupljen je impresivan broj od nekoliko tisuća artikala za svakodnevnu upotrebu.
Veliki i mali Vrgorčani pokazali su veliko srce i prikupljeni artikli spremljeni su u čak trideset kutija. Darovi su zaista raznoliki: dječja odjeća za djevojčice i dječake, čokolade i slične slastice, keksi i druge namirnice, kozmetika i higijenski proizvodi, školski pribor, društvene igre i sl. Brojni učenici svoje su darove obogatili i osobnim pisamcima za primatelje poklona. Sve prikupljene poklone iz školske knjižnice otpremiti će u Dom tijekom dana djelatnici Crvenog križa Vrgorac, te nastavnice Ivana Vujčić i Marija Kuprešanin, koje su iznijele najveći dio organizacije akcije.
Tijekom trajanja akcije bilo je zaista dirljivo gledati sve te učenike osnovne škole - kako centralne, tako i područnih, kako marljivo donose poklončiće za svoje vršnjake. Mnoge učenike, posebno mlađih uzrasta, živo je zanimalo kako žive djeca u domu i potrudili su se objasniti svojim roditeljima važnost ove akcije. Sve je to rezultiralo odazivom koji je premašio sva očekivanja.
Iz osnovne škole zahvaljuju svima koji su se akciji odazvali.
Nisam se u ovom uvodniku planirao baviti likom i djelom vrgorske lokalne vlasti. Iskreno, dosadilo mi je o njima napisati i jedan redak izvan izvještaja o sjednicama Gradskog vijeća u Vrgoračkim novinama. O vladanju HDZ-a u Vrgorcu sve je već rečeno, a kako to rade, građani i sami osjećaju na svojoj koži. Onoga trenutka kada politički komesari vladajuće stranke prestanu gledati ljude kroz njihovu političku orijentaciju, toga dana će oni postati normalna vlast, a Vrgorac normalan grad. Međutim, posljednja sjednica Gradskog vijeća, održana 16. prosinca dala mi je inspiraciju za novi tekst.
Ta 19. sjednica Gradskog vijeća bila je s novinarskog kuta gledišta vrlo zanimljiva. Okupljeni su imali priliku vidjeti i čuti možda najveću svađu u ovom mandatu. Oporbeni vijećnici Miljenko Pivac i Rade Bobanac žestoko su napali vladajuće gradsko trojstvo Matković-Pandžić-Pervan optuživši ih za brojne nezakonitosti u upravljanju gradom proteklih godina i zaprijetivši im USKOK-om i Državnim odvjetništvom. Verbalno su skakali kao risovi na gradonačelnika Borisa Matkovića, ali ni njegove „pandže“ nisu mirovale. Štoviše, optužio je oporbenjake za nesposobnost i nekonstruktivnost zbog činjenice što Pivčevi vijećnici ne sudjeluju u radu gradskih odbora i povjerenstava, dok nezavisni vijećnici ni SDP-ov vijećnik Bobanac ne podnose amandmane Gradskom vijeću.
Već odavno se u Vijeću vuče ta rasprava o opravdanosti ili neopravdanosti odluke oporbenih vijećnika da eskiviraju dio svojih dužnosti u toj najvažnijoj gradskoj instituciji. Oporbenjaci se pravdaju činjenicom da je svaki prijedlog gradske uprave u Vijeću posljednjih godina prošao stabilnom, ali šutljivom većinom HDZ-a, a sve oporbeno odbijeno, i da ne koristi ništa predlagati jer će se sve odbiti, pa oni na amandmane i odbore ne žele gubiti vrijeme. S druge strane, gradonačelnik Boris Matković i vladajuća HDZ-HSS većina ostaju pri stavu da je to njihov zadatak i da moraju biti konstruktivni korektiv vlasti i zajednički djelovati na projektima koji donose dobro Vrgorčanima.
Zaista, zanimljiv je taj gradonačelnikov poziv na konstruktivnost i zajedništvo. Kao papiga ga ponavlja još od 2009. godine kada je uz pomoć pristaša HDZ-a u Vrgorcu i preko tisuću ne-Vrgorčana iz Hercegovine, a na valu netočnog Popisa birača, osvojio svoj treći uzastopni mandat.
Međutim, poštovani čitatelji i građani Vrgorske krajine, dozvolite mi da na čas privatiziram prostor na kojem je otisnut ovaj tekst i spomenem nekoliko primjera vlastitog iskustva sa lokalnom vlašću po pitanju te famozne „konstruktivnosti“ i „zajedništva“. Unaprijed se ispričavam ako se moji primjeri čine sebičnima ili egoističnima, jer mi to nikako nije namjera.
Potaknut gradonačelnikovim svevrgorskim pozivom na zajedništvo, autor ovih redaka prihvatio je početkom 2010. godine poziv ravnatelja Gradskog kulturnog središta Željka Primorca (mog studentskog prijatelja i kolege, s kojim dijelim zajedničku povijest buntovništva i studentske borbe na Sveučilišta u Zadru), da se pozabavi obnavljanjem vrgorskog ogranka Matice hrvatske. Prihvatio sam tu ideju svim srcem kao osoba koja se bavi vrgorskom poviješću i kulturom i koja mjestu i zajednici koje je dio želi pomoći onako kako najbolje zna. Tko zna zašto sam na to pristao kada sam negdje u primozgu dobro znao kakav tijek događaja mogu očekivati. Vjerojatno se radilo o idealizmu ili možda naivnosti ovog retko-pisca, svejedno. Naime, nekoliko tjedana nakon Primorčeva poziva, uslijedio je drugi poziv, ali ovaj put puno manje konstruktivan nego ranije. Naime obavijestio me je kako ne mogu biti predsjednik Matice hrvatske budući da neki ljudi iz vrha lokalne vlasti smatraju da za taj volonterski zadatak nisam dovoljno „nacionalno osviješten“ (smiješno i jadno u isti mah).
Usprkos toj pljuski, bolje rečeno pljusketini otvorenim dlanom, nekoliko mjeseci nakon toga opet sam pozitivno reagirao na gradonačelnikov nadasve srdačan poziv na konstruktivnost i zajedništvo oporbe i vlasti, ovoga puta s ciljem testiranja težine tog poziva, pa sam kao nestranačka osoba i građanin ovoga grada, u skladu sa svojim intelektualnim mogućnostima, sastavio prijedlog za imenovanje nekoliko vrgorskih ulica i trgova koji sam uputio resornom povjerenstvu Gradskog vijeća. O prijedlogu se u ovih godinu i pola dana uopće nije raspravljalo, a sumnjam i da hoće, jer su prijedlozi, prema mišljenju ljudi sa strane, kvalitetni, ali je očito problem u njihovu podnositelju. Primjer treći. Gradonačelnik Boris Matković na svaku svoju konferenciju za novinare uredno zove predstavnike svih lokalnih (podobnih) medija, osim predstavnika Vrgoračkih novina, očito najzločestijih novina Vrgorske krajine, iako dobro zna da time direktno krši Zakon o pravu na pristup informacijama. No to ga očito nije briga. Je li to konstruktivno? Doprinosi li to zajedništvu? Primjer četvrti. Prije nekoliko mjeseci na stranicama Vrgoračkih novina objavio sam konstruktivan tekst o potrebi popisivanja i katalogizacije vrgorske kulturne baštine. Tekst je na prvi pogled prošao nezapaženo, ali koliko čujem, projekt pod istim naslovom kakav nosi i moj tekst, započela je gradska vlast u tajnosti, da ne bi slučajno pitala autora za savjet, jer ne daj Bože da nešto u gradu prođe što je osmislio netko tko nije HDZ-ovac ili gmizavac blizak lošoj vlasti.
Takav način djelovanja gradske vlasti nije ništa novo i uklapa se u raniji koncept njihova vladanja. Naime, oni prvo odbiju neki oporbeni prijedlog (uvjetno rečeno oporben u smislu da ga nije predložio netko blizak vlasti), ali ga sačuvaju u ladici, pa ga za koju godinu prezentiraju kao svoj, tj. bahato ga plagiraju. Koliko je samo prijedloga bivšeg SDP-ova vijećnika Mirka Pranića odbijeno (valjda su mu zato dali nagradu grada), a potom sačuvano u ladici, i nakon par godina prezentirano kao prijedlog gradskih vlasti. Isto tako, vijećnik Bobanac je u posljednjih nekoliko sjednica upozoravao što će se dogoditi sa školskim prijevozom srednjoškolaca (i predlagao rješenja na temelju svog iskustva u struci), da bi ga gradonačelnik posprdno nazvao vidovnjakom Nostradamusom. Na koncu se sa tim prijevozom dogodilo što se dogodilo. Čovjek ne zna bili se na ovu tragikomediju smijao ili plakao. A ovo je samo mali dio primjera kako to sve funkcionira.
Vrgorska vlast najbolje zna odbiti dobre prijedloge koji ne dolaze iz njihovih redova (a neće ni doći jer su nesposobni), a za koju godinu ih plagirati i prezentirati kao svoje. Vrgorska gradska vlast je kao učenik nasilnik koji slabijeg od sebe isprebija i uzme njegov domaći uradak, pa ga prezentira kao svoj, s dodatkom da vlast misli da su svi izvan njihovih redova kreteni koji ne shvaćaju njihov način vladanja. Zato je oporba možda i u pravu kada ne želi biti konstruktivna. Jer zašto predlagati dobre prijedloge onima koji će iste te prijedloge ismijati i odbiti, a kasnije ih prezentirati kao svoje. A optuživati oporbu zbog nerada u interesu građana je presmiješno, kada ništa što dođe od oporbe i ne prihvaćaju.
Kako su Vrgoračke novine i ovaj blog mediji koji kritiziraju, ali i predlažu, koristimo ovu priliku da nositelje lokalne gradske vlasti podsjetimo na prijedloge koje oporbene grupacije u gradu već dvije godine ponavljaju – dakle, neka gradonačelnik i vladajuća većina na slijedećoj sjednici Gradskog vijeća predlože donošenje odluke da se većina mjesta u pojedinim odborima i povjerenstvima Gradskog vijeća prepusti oporbenim vijećnicima i neka im se na taj način dade prostor za konstruktivnost. Oporba nije specificirala točno koje odbore želi, međutim predlažem da se oporbi prepuste odbori za školstvo, kulturu i sport, te npr. odbor za popis birača i još neki drugi. Možda da im prepustite većinu u upravnim odborima vrtića? Ili Komunalnog? Sve izvan ovih prijedloga su priče za malu djecu u situaciji kada se u svakom gradskom tijelu oporbeni vijećnici nadglasavaju rukama vladajućih.
Ukoliko ne prihvatite ovaj prijedlog oporbe gospodo na vlasti, onda su vaši „apeli“ prema istoj toj oporbi ništa drugo doli verbalna parada, konstruktivnost sa figom u džepu, politikantstvo i demagogija. Jasno je da je ova garnitura oporbenih vođa nešto tvrđi orah koja ne želi suradnju i konstruktivnost svesti na folklor i simboliku gubeći time svoj obraz, već žele biti uključeni u poslove koji mogu nešto stvarno promijeniti u ovom gradu.
Uljepšajmo Božić djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi
Osnovna škola Vrgorac sudjeluje u božićnoj akciji darivanja djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi Doma "Miljenko i Dobrila" u Kaštelima i to u vidu poklona tipa: higijenske potrepštine, kozmetika, slatkiši, grickalice, različiti dječji pribor i slično.
Novčani prilozi se ne prikupljaju, a zainteresirani mogu donijeti svoje poklončiće u knjižnicu Osnovne škole Vrgorac.
Božićno je vrijeme, vrijeme kada možemo i trebamo učinit nešto za druge. Vaše sudjelovanje u akciji ne zahtijeva puno truda. Možete samostalno kupiti nekoliko sitnica i donijeti ih u školu, a možete zamoliti i svoje prijatelje, kolege i članove obitelji da doprinesu kakvom malom svoticom novca i onda sa novcem na hrpi skoknite do najbližeg dućana i nabavite kakav artikl za koji smatrate da može koristiti djeci Dječjeg doma u Kaštelima. Ako u kući imate školarca, možete poklončiće poslati po njemu u školsku knjižnicu. Djeca zaista uživaju sudjelujući u akcijama kojima se prikuplja pomoć za drugu djecu.
Akcija traje do iduće srijede, kada će se svi skupljeni artikli otpremiti u Kaštela. Hvala unaprijed.
Kako stvarno nije lijepo umrljati pohvalnu humanitarnu božićnu akciju darivanja djece političkim raspravama, vaše komentare odvojio sam od tog članka i postavio u ovom članku i dodao mu radni naslov. Eto, komentirajte koliko želite, samo nikoga ne vrijeđajte, jer inače slijede cenzorske škare. Hvala.
Predsjednik Josipović primio veterane 156. vrgorsko-makarske brigade
Predsjednik Republike Hrvatske dr. Ivo Josipović primio je danas, povodom 20. obljetnice osnivanja, delegaciju veterana 156. vrgorsko-makarske brigade i članova obitelji poginulih pripadnika.
Predsjednik je uručio i odlikovanja pojedinim pripadnicima brigade - Red bana Jelačića za osobite vojne zasluge Ivanu Nemčiću, a Red hrvatskog trolista za osobite zasluge za Republiku Hrvatsku stečene u ratu Hrvoju Baričeviću, Tončiju Dragičeviću, Marijanu Kovačeviću i Bruni Luetiću.
Ovakve prigode uvijek su prilika da se prisjetimo branitelja i njihove borbe, a sutradan ih odmah zaboravimo, dok vlast i dalje čini sve da armiju lažnih branitelja ubaci među prave branitelje i heroje Domovinskog rata. Kada se već prisjećamo ratnog puta 156. brigade i žrtve njezinih pripadnika, koju ne mogu platiti svi novci ovoga svijeta, valja se zapitati kada će se raskrinkati lažni branitelji? Kada će im se oduzeti mirovine i stanovi i kada će ozbiljno odgovarati liječnici i komisije koji su im za mito smišljali svakojake lažne dijagnoze vezane za Domovinski rat? Kada će ta bratija napokon završiti iza dobro čuvane zatvorske brave?
Rješavanje ovih pitanja je jedini način da se vrati dignitet Domovinskom ratu, ne da se o njemu buče na obljetnicama, već da se sve tabu teme otvore, razriješe i odgovorni kazne, kako bi napokon mogli krenuti naprijed, u svjetliju budućnost bez ikakvih repova.
Osobno vjerujem da katarza mora krenuti iz same braniteljske zajednice. Oni sami moraju raskrinkati lupetine u svojim redovima, jer ako neće oni koji su mladost proveli na ćukama, kako će mi koji smo tada bili vrtićke dobi ili se uopće nismo rodili? Ako se pravi branitelji na to odluče, znaju da imaju potporu svih nas kojima termini pravo i pravda nešto znače u životu.
Malo nostalgičnih snimki Metkovića i Vrgorca otprije četrdeset godina koje je snimio Boro Katavić svojom 8-mm kamerom. Već smo ovo objavili prije nekog vremena, ali vrijedi to učiniti opet. Javite ako nekoga prepoznajete na snimci upisivanjem minute i sekunde kada se pojavljuje u komentar. Uživajte!
Grad Vrgorac dodijelio 162 stipendije učenicima i studentima
U akademskoj 2011./2012. godini Grad Vrgorac je odobrio, temeljem javnog natječaja,162 stipendije učenicima i studentima. Stipendije su dobili nadareni učenici i studenti, ali i oni slabijeg imovinskog stanja.
Zbog velikog broja pristiglih prijava na natječaj gradonačelnik je zaključkom promijenio iznos stipendije kako bi svi koji su aplicirali na natječaj dobili stipendiju. Tako će učenici i studenti umjesto predviđenih 700 kuna deset mjeseci školske/akademske godine primati po 600 kuna mjesečno.
1. Pohvale odluci gradonačelnika.
2. Kakva je logika u dijeljenju stipendije svima koji se prijave? Imovinski cenzus i ocjene bi trebale biti osnovni kriterij, kao i u natječajima za stipendije koje dodjeljuje Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa. Da se išlo takvom logikom, stipendije najpotrebitijima bi bile znatno veće.
3. Postoji li kakav plan zapošljavanja tih ljudi kada se u slijedećih pet godina počnu vraćati u svoj rodni grad sa diplomom? Imamo li ideju kakve stručne kadrove trebamo?
Jednoga dana kada se HDZ-ovim lopovima iz ruku oduzmu sve poluge vlasti i kada prođe malo vremena, za istim stolom će sjediti povjesničari, detektivi, psihijatri, psiholozi i sociolozi ne bi li zajedničkim snagama i kompetencijama uspjeli prokljuviti u jezgru funkcioniranja ovog zločinačko-rodijačkog interesnog sustava čiji su hobotnički pipci prodrli u svaku poru hrvatskog društva.
Tijekom miniranja na Velikom Prologu radnici naišli na veliku špilju
Izvodeći radove na autocesti Vrgorac - Ploče, kod vijadukta Veliki Prolog, radnici su prije mjesec i pol dana tijekom miniranja naišli na veliku špilju. Nakon proširenja otvora postalo je očito da je špilja duga nekoliko desetaka metara, a njezino se dno i ne vidi sa površine, tako je dubina vjerojatno veća. Pretpostavlja se da je špilja dio odvodnog sustava podzemnih voda sa brda iznad Velikog Prologa prema Vrgorskom polju. Ispunjena je prekrasnim sigama, vidljivi su uglavnom stalaktiti dugi i više od metra.
Kako kažu na Velikom Prologu, građevinari su imali namjeru špilju zatvoriti, ali pravodobnom reakcijom mjesnog odbora i objavom priče u medijima, radovi su stali i čeka se mišljenje stručnjaka.
U mjesnom odboru kažu kako se zalažu za istraživanje i zaštitu špilje u cilju njezine buduće turističke valorizacije. Smatraju da će daljnje korištenje biti onemogućeno ako se špilja zatvori, te da je potrebno ostaviti ulaz koji će biti lako dostupan svim zainteresiranim istraživačima i građanima, s namjerom da se u budućnosti uredi infrastruktura potrebna za šetnju do njezinog dna.
Tijek parlamentarnih izbora u Vrgorcu prošao je bez ijednog incidenta. Za to se pobrinulo nekoliko desetaka gradskih i stranačkih promatrača, ali i mobilni promatrači GONG-a i OESS-a. Gradsko izborno povjerenstvo izvršilo je postavljene zadatke transparentno i u rekordnom roku.
Od ukupno 7057 birača, na izbore se odazvalo ukupno 4104 birača, od čega je bilo 4005 važećih. Prema podacima koje je objavilo Gradsko izborno povjerenstvo, u Gradu Vrgorcu je najviše glasova dobila koalicija HDZ-HGS – 1848 ili 46,14%. Druga po redu je Kukuriku koalicija sa 1402 glasa (35,01%), treći NL don Ivan Grubišić sa 203 glasa (5,07%), a četvrta koalicija Pravaškog kišobrana (HSP A.S. – HČSŠ) sa 114 glasova (2,85%). Zanimljiv je potop HSS-a, stranke koja u Vrgorcu obnaša vlast zajedno sa HDZ-om, a koja je osvojila samo 79 glasova, ili manje od 2%. Ovakav redoslijed prognozirali smo i u našim anketama prošlih tjedana. I na ovim izborima primijećeno je nekoliko stotina fiktivnih birača, iako manje nego na nekim ranijim izborima.
Zadarska televizija VOX snima u Vrgorcu turističku reportažu za emisiju pod naslovom "U mom dvorištu". Plan je snimiti panoramske razglednice Vrgorca, te njegovu kulturnu baštinu i turističku ponudu.
Pred kamerama zadarske televizije našli su se tako članovi KUD-ova Dusina i Vrgorska krajina, naši marljivi umirovljenici, obitelj Borovac i njihova konoba, etno selo Kokorići, te na koncu restoran Portal.
Snimili smo razgovor naše Kornelije Bajalo i novinara VOX-a Igora Jelenića Tota.
parlamentarni izbori na kojima će te sudjelovati u nedjelju biti će još jedni u nizu izbora održanih na temelju potpuno pogrešnog Popisa birača grada Vrgorca, koji već odavno ne održava stvarnu situaciju na terenu.
Iako broj fiktivnih građana na Parlamentarnim izborima u nedjelju vjerojatno neće biti velik, budući da se oni uglavnom iskorištavaju za glasovanje na lokalnim izborima, svejedno vrijedi upozoriti na ovu situaciju.
Svi vrgorski novinari, neovisno pišu li za lokalne, regionalne ili nacionalne medije ovom problemu nisu posvetili niti retka u ovoj predizbornoj kampanji. To nisu učinili jer su gotovo svi na ovaj ili onaj način vezani za vladajuću stranku koja je ovu mutnu rabotu počela koristiti za svoje privatne interese još prije nekoliko godina. Svi, uz iznimku Vrgoračkih novina i ovog bloga.
Iako osobno ne mogu ništa učiniti da riješim ovaj problem, koristim priliku da opet upozorim građanstvo kako je Popisom stanovništva 2011. u Vrgorcu zabilježen ukupno 6501 stanovnik, od čega 5200-5400 punoljetnih. U isto vrijeme Grad Vrgorac ima Popis birača na kojem se nalazi oko 7144 birača. Višak birača kreće se od 1744 do 1944, odnosno, na dva stvarna birača dođe jedan fiktivni.
Ovaj problem se i dalje ne rješava, i ako ovako ostane, netočan Popis birača će i dalje biti platforma za lov u mutnom u koji se upuštaju nemoralni političari iz Vrgorca, uz suradnju sa svojom "bratijom" preko granice.
Kako se onima koji to rade moralna busola odavno pokvarila, ponovno ističem kako je biračko pravo ostvareno na temelju lažne prijave prebivališta u Vrgorcu nezakonito jer je lažna prijava protuzakonita, bez obzira što to država tolerira. Oni koji ljude ucjenjuju i dovode u Vrgorac na glasovanje su ništa drugo doli lopovi i kriminalci, a cijela ta rabota je nemoralna i kažnjiva. Ako neki od vas planiraju u nedjelju doći preko granice i glasovati - nemojte to raditi! Ako vas netko na to tjera - nemojte ga poslušati. A tu praksu nastavite i na svim idućim izborima.
Rezultati posljednje ankete popularnosti listi i premijerskih kandidata u Vrgorcu
Objavljujemo rezultate i druge ankete popularnosti listi i premijerskih kandidata na području Grada Vrgorca koju smo proveli na blogu od 24. studenoga do 1. prosinca. Na anketu o rejtingu listi ukupno je glasovalo 124 građana, a na anketu o rejtingu premijerskih kandidata glasovalo je 82 građana. Radi se o nereprezentativnom uzorku građana koji su glasovali na blogu, ali moglo se glasovati samo jednom.
Ova druga anketa, kao i ona prva, pokazuje stanovitu izjednačenost lijeve (SDP-HNS-HSU-IDS) i desne koalicije (HDZ-HGS) s time da desna koalicija uglavnom ima blagu prevlast na lijevom koalicijom. Treći je i dalje don Ivan Grubišić, ali je njegova popularnost ponešto opala od zadnje ankete. Ostale stranke su uglavnom ispod 5% i pad njihove popularnosti poklapa se sa anketama na razini države. Što se izbori više bliže, mnogobrojni građani, koji su možda i razmišljali glasovati za manje liste, ipak odlučuju ići na sigurno, te odabrati jednu od dvije najveće koalicije.
Što se tiče popularnosti premijerskih kandidata, zanimljivo je da je Zoran Milanović poprilično prešao Jadranku Kosor, iako njezina koalicijska lista ima nešto bolje rezultate na anketama. Treća je kandidatkinja Pravaškog kišobrana - Ruža Tomašić.
Hvala svima koji su sudjelovali u anketi. U nedjelju ćemo vidjeti koliko ste bili u pravu. :)
Opis bloga Blog se bavi Vrgorskom krajinom nekad i sada. Povijest, geografija, zanimljivosti, fotografije, moja promišljanja o Vrgorcu, izvještaji o svakodnevnim događajima u Vrgorskoj krajini - uglavnom svašta pomalo o kraju i narodu.
vrgorac.blog.hr
e-mail za kontakt: vrgorcanin@gmail.com
Vrgoračke novine
e-mail za kontakt: vrgoracke@gmail.com
ZABRANJENO JE KOPIRANJE, DUPLIRANJE I OBJAVLJIVANJE TEKSTOVA SA OVOG BLOGA BEZ DOPUŠTENJA CIJENJENOG AUTORA. PREKRŠITELJI OVOG PRAVILA RISKIRAJU MORALNU OSUDU SVEKOLIKE INTELEKTUALNE JAVNOSTI!!!
TIN UJEVIĆ
(Vrgorac, 1891. - Zagreb, 1955.)
"Prije nego što umrem, htio bih jedanput vidjeti Vrgorac (ili Vrhgorac). Nemojte misliti da je ovo šala.“
"Rodio sam se u narodu koji smatram dostojnim uvaženja i poštovanja"
"Moj se Vrgorac malo zatajio kao da ga i nema; u njemu su možda najfiniji duhovi i najčvršći organizmi; dok se okolica Imotskoga kao Krivodol i Medov Dolac ističu usred Splita galamom i halabukom"
VRGORSKA KRAJINA U FOTOGRAFIJI (2)
Amblem 156. vrgorsko-makarske brigade HV u vrijeme Domovinskog rata
Vrgorsko polje (Jezero)
Župna crkva sv. Ilije u Kozici
Župna crkva sv. Mihovila u Rašćanima
Župna crkva Gospe od Zdravlja u Poljicima Kozičkim
Etnoselo Veliki Godinj u Rašćanima
Ruševine sela Orlić na planini Rilić
Spomen-ploča fra Ladislavu Ivankoviću, žrtvi četničkog pokolja 1942., uklesana na stijeni u Kozici
Veterani 4. brigade Vrgorac
Kapelica sv. Ante Pustinjaka u Kotezima
Okno rudnika bitumena Paklina
Vina (Bobovište)
Koze, sve ih je manje u Vrgorskoj krajini
Veliki Prolog - sajam na Veliku Gospu
Stećak u Stiljima
Stećci u Kotezima
Vojvoda Pervan "Prže" i djevojka iz njegove kuća (18. st.)
Vrgorska legenda i svjetski putnik Mate Svjetski s psom Globusom
Župna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije u Zavojanima
FRA IVAN DESPOT
Malo zrnja, 1885.
Evo me u Vrgorcu. Ovo je mjesto sa svoje originalnosti poznato kud ljudska noga dopire. Zadru i Beču Vrgorac je zadao i ter kakvih muka od kad je nastalo narodno kreševo po Dalmaciji…Vrgorac! Što je to? Sve i ništa! Leži na putu, kao odsudjenik, na pogled Ljubuškoga, biva, mal ne na staroj medji. U golu kršu u klancu jadikovcu. Poviš njega još se diže k nebu u oblake stara gradina, koja mu svjedoči junaštvu pradjedova. Tamo dalje zakriljuje ga golišavi Motokit, a puca mu liep pogled na Raztok i ercegovačke strane; i dočim mu se zakrilo ribolovno Jezero, pod očima mu pukla vinorodna Bunina, a do mora ga brane primorske stiene. Tako tu stoji i prkosi vjekovima i zakonima neba i zemlje taj nemili grad! ... Nema činovnika, nema žandara, prolaznika, financijera, župnika, koga je sudbina k´Vrgorcu navila, a da se preko svega života ne spominje slosretnih svojih dana. Tu je činovnik kano izgubljen, tu financijer drhće pre duhandžijom; tu župnik samo neke članke vjere može tumačiti, samo neke grijehe karati … Vrgorac! Vražji je to klanac… Inače, u Vrgorcu starinski soj, liepa krv, probrana nošnja ... Da, Vrgorac je dosta samu sebi, Vrgorac će do vieka prkositi zemlji i narodu, jer što Vrgorac zna to nitko ne zna…
ALBERTO FORTIS
Put po Dalmaciji, 1774.
…Stanovnici Kotara općenito su plavi, modrih očiju, široka lica, spljoštena nosa; ta obilježja prilično pristaju i Morlacima iz Sinjskog i Kninskog polja; oni iz Zadvarja i Vrgorca imaju kestenjastu kosu, duguljasto lice, maslinastu boju, lijep stas. I ćud je tih dviju vrsta različita. Morlaci iz Kotara većinom su blaga ponašanja, puni poštovanja, prilagodljivi; oni iz Vrgorca oštri su, ponosni, smioni, poduzetni. Svome položaju u nepristupačnim i jalovim planinama, gdje se često javlja oskudica i sklanja nekažnjenost, duguju veoma jaku sklonost krađi. Možda u njihovim žilama još teče drvna krv Varala, Ardijejaca i Autarijata što su ih Rimljani otjerali u te planine. Krađe Vrgorčana obično padaju na teret Turaka; ali u slučaju nužde, kažu, ne štede ni kršćane. Između domišljatih i smionih poteza u prijevarama, što sam ih čuo pripovijedati o jednome od njih, sljedeći je, čini mi se, karakterističan. Lupež se nađe na sajmu; neki siromah kupio kotao, pa došavši blizu njega, spustio ga na zemlju zajedno sa zavežljajem sa strane. Dok je on s jednim svojim znancem nadugo i naširoko razgovarao o poslovima, Vrgorčanin zgrabi kotao sa zemlje i metnu ga na glavu ne mijenjajući položaja. Kada se onaj drugi, završivši razgovor, okrenuo, ne vidjevši kotla na njegovu mjestu, upita upravo toga što ga je imao na glavi, je li vidio koga da mu ga je odnio. Ovaj odgovori iskreno: „Nisam na to pazio, brate; ali morao si ga metnuti na glavu, kako sam ja učinio, pa ti ga ne bi ukrali“. Ali unatoč tim podvalama koje su, kažu, česte među Vrgorčanima, stranac može sigurno putovati po njihovu kraju gdje će ga dobro pratiti i gostoljubivo primiti…
VRGORAČKE NOVINE
svoj primjerak možete kupiti na slijedećim mjestima:
VRGORAC
-SUPERMARKET JUKIĆ, Ulica Hrvatskih velikana
-DISKONT JUKIĆ, Ulica Hrvatsih velikana
-DISKONT PIVAC, Težačka ulica
-TRGOVINA ANTE, Hercegovačka ulica
-TRGOVINA MARIO, Vukovarska ulica
-PEKARNA JADRAN, Šetalište Mate Raosa
PISMA SVRHU TUŽBE KOJU ČINE TURCI SVOME CARU NA HERCEGOVAČKE USKOKE
...
Od Vrgorca na nas udaraju
Krajišnici mladi Vrgorčani,
kakve nami jadi zadavaju,
nek ti kažu naši Ljubušani.
Prid njima su dva orla krstaša:
serdar Rado, teška muka naša,
i Jelavić, silni arambaša,
boji ga se sva krajina naša.
Kažemo ti ostale glavare,
koji nam dodijaše Care!
Aničića i Ivanovića,
još Franića i Miočevića.
ZABRANJENO JE KOPIRANJE, DUPLIRANJE I OBJAVLJIVANJE TEKSTOVA SA OVOG BLOGA BEZ DOPUŠTENJA CIJENJENOG AUTORA. PREKRŠITELJI OVOG PRAVILA RISKIRAJU MORALNU OSUDU SVEKOLIKE INTELEKTUALNE JAVNOSTI!!! 
